O sestrama

Moja sestra se zove Jelena. Godinu i po dana je mlađa od mene.
Što znači: ceo život smo delile i uglavnom se svađale oko jedne stvari.

Istog ormara.

To je bio standardni soundtrack u našoj kući:
“Ko je uzeo moju jaknu?”
“Gde su mi farmerke?”
“Zašto su mi se ove cipele razgazile?”

U nekom trenutku, Jelena je rešila da kupuje cipele broj manje, samo da  ja ne bih mogla da ih da obujem. (Nice try, ali nije uspela.)

Kako su godine prolazile i naši stilovi su se menjali. Uvek su bili dijametralno različiti, ali je igra sa ormarom ostala ista.

Jer ruku na srce, koliko god ti ormar bio pun, uvek ti se najviše sviđa ona jedna stvar kod tvoje sestre. 

Kao starija sestra, počela sam da razmišljam, a šta ako ovo ne ostane samo među nama?
Šta ako taj “sestrinski ormar” otvorimo i za drugarice, za mlađe sestre i  naše devojčice koje odrastaju? Postale smo mame, mudrije smo, zrelije smo. We know better now? 

Jer stvarno, zašto bi neki dobar komad stajao i čekao “pravu priliku”, kad može da proživi još jedno veče, još jednu priču?

Tako je nastala ova platforma.
Sestrinski ormar, ali otvoren za sve.

Danas, osim mene i Jelene, tu su i Lena i Petra. Naše ćerke.
(Bar za sad. Naš krug stalno raste.)

Ako postoji jedna stvar koju želimo da im prenesemo, to je da ono što voliš, podeliš.

Dobrodošla.

Jovana